Posljednje dvije godine čovječanstvo je suočeno s nesvakidašnjim situacijama koje se odvijaju na globalnoj razini. Ta činjenica čini ih još strašnijima, jer se stvara dojam kako nemamo gdje "pobjeći" i zaštititi se. Upravo je ovo bio dovoljno dobar razlog da proteklog tjedna popričamo s mladom psihologinjom Jelenom Ćubelić koja je u intervjuu iznijela nekoliko vrijednih savjeta na temu kako si pomoći u izazovnim vremenima kojima trenutno svjedočimo. "Mislim da je zadatak svih nas da svakodnevno normaliziramo traženje stručne pomoći i destigmatiziramo brigu za mentalno zdravlje jer je ono jednako važno kao i fizičko. post#12
Intervju s Jelenom Ćubelić
1.
Možeš li nam se za početak ukratko predstaviti i reći nešto o svojem projektu
PSY.CRO na kojemu trenutno radiš? Kakve su reakcije pratitelja i može li te se
pratiti na još nekoj društvenoj mreži?
Moje
ime je Jelena Ćubelić, psiholog sam i kognitivno-bihevioralni terapeut u
edukaciji. Iako sam zaposlena kao voditelj ljudskih resursa u britanskoj IT
firmi, psihoterapija je moja druga velika strast. Platformu PSYCRO pokrenula
sam prije nešto više od godinu dana dok sam odrađivala stručnu praksu i
boravila u velikoj internacionalnoj korporaciji u Turskoj. S obzirom na cijelu
situaciju sa svjetskom pandemijom i potresima, osjećala sam odgovornost da kao
psiholog svojim znanjima doprinesem zajednici. Odlučila sam krenuti s
psihoedukacijom i pisanjem jednostavnih, ali korisnih objava na društvenoj
mreži koju mladi najviše koriste bez apsolutno ikakvih očekivanja. U vrlo
kratkom vremenu tu se okupio velik broj ljudi koji su mi svakodnevno davali
povratne informacije o tome koliko im taj sadržaj pomaže. To mi je bio pokretač
da svakodnevno, uz posao kojeg obavljam 8 sati dnevno i ostale obveze koje
imam, budem aktivna i doprem do velikog broja mladih. Može me se pratiti i na
Tik-toku, a uskoro će svjetlost dana ugledati i moja web stranica.
2.
Koje je tvoje mišljenje o modernim self – help knjigama, pisanim od strane tzv.
motivacijskih govornika kao što su: Rhonda Byrne, Louise Hay (začetnica stava
da vlastitim mislima kreiramo stvarnost) i domaća Ana Bučević. Smatraš li da su
pisane „jednostavnim jezikom“ kako bi ih mase lakše razumjele? I možeš li
istaknuti po čemu se razlikuju od knjiga za samopomoć napisanih od strane
stručnjaka kao što je npr. Jordan B. Peterson?
Kao
psiholog mogu promovirati i podržavati jedino znanstveno provjerene teorije.
Navedena imena ne pratim niti preporučujem pogotovo ne hrvatsku promotoricu jer
se radi o vrlo upitnim i znanstveno neutemeljenim filozofijama i teorijama koje
mogu osobu dovesti do velikog razočaranja i rizika od pogoršanja psihičkog
stanja. Postoji self-help literatura i knjige iz pozitivne psihologije koje na
vrlo jednostavan i laicima razumljiv način približavaju neke psihološke teme.
Self-help literatura i knjige iz popularne psihologije mogu biti itekako
korisne ljudima kojima su stručne knjige prezahtjevne i pisane nerazumljivom
terminologijom. Nije svaka knjiga za svakoga. Ono što je ključno jest paziti na
to tko je napisao knjigu. Također važno je da autor ima kredibilitet i da mu se može
vjerovati o temi o kojoj piše. Neke od knjiga koje smatram korisnima rado
podijelim kao preporuku na svom profilu, a to su knjige psihoterapeuta Jorgea
Bucaya, Majde Rijavec, Marisse Peer, Carol S. Dweck…
3.
U prethodnom pitanju dotaknule smo se najpoznatijeg kliničkog psihologa
današnjice – Petersona? Uz njega možemo spomenuti i Roberta Torrea, Abrahama
Twerskog, Viktora Frankla i dr. Čini se kako knjige iz psihologije postaju sve
popularnije. Misliš da je to zato što su ljudi tjeskobniji nego ikad prije ili
zato što se napokon počelo javno i bez stigme govoriti o važnosti mentalnog
zdravlja?
Knjige
i rad psihijatra Viktora Frankla kao i cijeli psihoterapijski pravac kojeg je
on pokrenuo – logoterapiju, definitivno inspiriraju i daju snagu u ovim
neizvjesnim vremenima u kojima živimo. Volim njegov rad i od srca ga
preporučujem drugima. Mentalno zdravlje u vremenima u kojima živimo značajno je
narušeno, pogotovo mladima. Stopa depresije, anksioznosti, paničnih napadaja i
nekih drugih psiholoških poremećaja veća je nego ikada prije. S time se i
povećala svijest o važnosti mentalnog zdravlja. Ljudi su danas puno otvoreniji
potražiti psihološku pomoć i podršku nego prije. Mislim da je zadatak svih nas
da svakodnevno normaliziramo traženje stručne pomoći i destigmatiziramo brigu
za mentalno zdravlje jer je ono jednako važno kao i fizičko. Stručnjaci koji me
inspiriraju u mom radu osim već navedenog V. Frankla, su dr. Saliha Afridi,
Esther Perel, Marisa Peer, Daniel Kahneman, Martin Seligman, Daniel Goleman te
Aaron i Judith S. Back kao začetnici kognitivno-bihevioralne terapije kojom se
bavim.
4.
Trenutno svjedočimo velikoj tragediji na našem kontinentu. Osim pandemije i
nedavnih potresa, ljudi su u strahu od moguće eskalacije aktualnog sukoba i
vođenja nuklearnog rata. Možeš li dati par savjeta kako si pomoći u takvim
izazovnim i neizvjesnim vremenima, koja nemamo pod kontrolom?
Kriznih
situacija u prethodne dvije godine bilo je dosta. Trenutna situacija s ratom
ponovno je aktivirala visoku razinu anksioznosti kod puno ljudi i objektivno se
teško nositi s ovakvom situacijom. Potpuno je ok i normalno priznati da nam je
teško i da osjećamo anksioznost slušajući sve što se dešava u svijetu. U
ovakvim situacijama važno je normalizirati osjećaj tjeskobe. Također, iznimno
je važno voditi računa o vlastitom tijelu i fiziološkim potrebama – paziti na
normalno disanje, spavanje, prehranu, baviti se tjelesnom aktivnošću koja smanjuje
razinu kortizola u organizmu te ograničiti količinu informacija kojima smo
svakodnevno izloženi o ratu. Treba biti informiran, ali nikakvu korist nemamo
od cjelodnevnog praćenja vijesti. Najbolje bi bilo ograničiti informiranje i
gledanje vijesti na jednom dnevno. Ako postoji neki konkretan način na koji
možemo pomoći, svakako to trebamo napraviti, ali pasivno bombardiranje
negativnim informacijama nikako nije konstruktivno niti poželjno. Također,
važno je zadržati kontrolu nad našim svakodnevnim aktivnostima, obavljati svoje
redovne obveze i nastaviti živjeti. Naš svakodnevni život se ne treba
zaustaviti.
5.
I za kraj nam otkrij što trenutno čitaš ili si nedavno pročitala? Postoji li
neka knjiga koja ti je promijenila život i je li tako nešto uopće moguće (da
knjiga mijenja život)?
Jako
često dobivam pitanja „Koju knjigu da pročitam da dobijem samopouzdanje?“,
„Imate li neku preporuku za knjige o nesigurnosti?“ i sl. Istina jest da nam
knjige ne mogu promijeniti život, podići samopouzdanje, riješiti probleme. Odgovornost
je na nama samima. Knjige nam mogu pružiti znanja, informacije, mudrosti,
motivirati nas i inspirirati, ali naša akcija je ključ promjene. Uzmemo li
knjigu u ruke s namjerom da nam promijeni život jer je netko drugi to rekao -
prebacujemo odgovornost i očekivanja na vanjske čimbenike i ta promjena se
najvjerojatnije neće dogoditi. Bez preuzimanja odgovornosti na sebe i primjene
u vlastitom životu, sve ostaje samo u knjigama. Osobno jako puno čitam i ulažem
u stručne knjige vezane uz psihoterapiju i rad s ljudima. To su knjige za
stručnjake koje većini ljudi koja ovo čita, a nema visoku razinu edukacije iz
psihologije ili psihijatrije, neće biti zanimljive niti razumljive. Trenutno
čitam Beckove knjige o kognitivno-bihevioralnoj terapiji, knjige D. Siegela, W.
Daviesa, H.Kennerley, M. Fennel. Knjige koje su čitljive i razumljive svima i
koje bih za kraj preporučila su Feel the fear and do it anyway – Susan
Jeffers, Čovjekovo traganje za smislom – Viktor Frankl i Getting the love
you want – Dr. Harville Hendrix
Primjedbe
Objavi komentar