Antonia Ćosić trenutno radi kao urednica i voditeljica HRT-ove emisije „U fokusu.“ Ipak, možda je manje poznato kako je ova mlada žena po struci psiholog, stoga nam je spremno preporučila prezanimljive i mudre knjige iz tog područja. Više saznajte u nastavku intervjua. post #20

 Intervju s Antoniom Ćosić 

1.Koja je posljednja knjiga koju si pročitala i kojom ocjenom bi ju ocijenila?

Imam pravilo jedna knjiga u mjesecu i malo kaskam pa još uvijek čitam „Crvene zastavice, zelene zastavice“ dr. Alija Fenwicka, poznatog kao viralnog „moderndaypsychologist“. Genijalna je, zasad je 10/10.

2.Radiš kao novinarka, ali po struci si psiholog. Što misliš o self help knjigama pisanim od strane npr. motivacijskih govornika i gurua, dakle ljudi koji nisu iz struke? Mogu li takve knjige „prodavati“ neki lažni ideal sreće?

Uvijek kažem da je u redu da ljudi uzmu za sebe komad svijeta, neba, svjetonazora, čega god što njima odgovara. Ako će vas spasiti kava s prijateljem, odite; ako vam treba da poderete sve razglednice prijatelja koji vas je izdao, poderite; ako vas smiruje video vašeg gurua, pogledajte!

Međutim, moram tu malo stati na loptu, jer trenutačno nisam u kliničkoj ni savjetodavnoj psihologiji, ali puno mojih kolega jest i stalno mi govore o klijentima koji dolaze na terapiju nakon što su se razočarali u self-help. Self-help knjige nestručnih autora uistinu nude to što piše na naslovnici – brz put do sreće ili formulu za stjecanje bogatstva. Ali ne piše na pozadini knjige koliko je to kratkotrajno te nalik drogi koja izaziva ovisnost - nakon kratkoročnog uspjeha/sreće, slijedi pad u staro ili gore.

Stoga strepim od takvih knjiga i „propovijedi“ koje se temelje na nečijim razmišljanjima, umjesto znanstvenim činjenicama i/ili kliničkoj praksi. Primjerice, knjiga koju sad čitam je pisana na temelju više od 7 godina detaljnih istraživanja, dr.sc. Ali Fenwick je prvenstveno profesor i istraživač, a tek onda spisatelj koji je godinama razmišljao kako sročiti skupljeno znanje na laički i razumljiv način. Nekad satima razmišlja o jednoj rečenici od 8 riječi baš zato što je svjestan utjecaja na druge. 

Mirjana Krizmanić je pisala knjige koje neki nazivaju self-help knjigama, ali jedna stvar je kad ih piše žena s 40 godina iskustva u usporedbi s nekim tko je našao brz i lagan način zarade (na vama). Ukratko, provjerite biografiju spisatelja, ako ste zainteresirani za čitanje stručne literature, da ne biste nestručnu platili svojim mirom. 

FOTO: Saša Jungić

3.Koji su tvoji omiljeni žanrovi, a koja omiljena knjiga iz područja psihologije?

Neki dan sam javno progovorila o tome da kao novinarka živim užurbano i nepredvidivo. Dan počne s jednom emisijom, a završi s 2 priloga i trčanjem po terenu. Meni treba predvidljivost i zbog toga obožavam history romance. Osim Bridgerton serijala, zapela sam na serijalu Anne Harrington koja započinje knjigom „Ako vojvoda zatraži“. Nekad kad završim takvu knjigu, zastanem i pitam se imam li isti mozak koji sam imala sa 16 godina kad sam čitala Tolstoja, Dostojevskog i Zolu i pod normalno izlazila iz knjižnice s još 2 knjige uz lektiru.

Iz područja psihologije moram izdvojiti knjigu koju su obožavali svi roditelji koji su pohađali moj ciklus radionica za roditeljske vještine, a to je „Pandemija popustljivog odgoja“. Također sam voljela sve knjige Australke Susan Perrow čija me edukacija o terapeutskim pričama promijenila za život. Upravo sam po njezinoj metodi i sama pisala priče za djecu na onkologiji i hematologiji na kojoj sam volontirala 5 godina. To su toliko blagotvorne priče da su nas roditelji zaustavljali na hodniku i pitali kad ćemo opet doći. 

4.Često moderiraš predstavljanje knjiga u lancu knjižara „Hoću knjigu.“ Kakvo je tvoje iskustvo s time, postoji li neki autor/autorica čija te knjiga/priča posebno dirnula?

Zapravo mi je drago da je Hrvatska jako ime na mapi stranih književnika jer sam puno promocija vodila na engleskom jeziku s nekim od najpoznatijih danskih, američkih, britanskih autora…Ali kako se upoznam s osobom i publika bude pod dojmom, svaku promociju pamtim kao rađanje novih ideja pa ne mogu izdvojiti jednu.

Istaknut ću onu koju sam gledala iz publike, a to je promocija Jana Bolića koji svojim jednim jedinim pokretljivim prstom piše rečenice od kojih zastaje dah. Blagoslovljeni smo da živimo u vremenu u kojem Jan stvara i da možemo reći da ga poznajemo i čitamo.

FOTO: Antonia Ćosić 

5.Stigneš li čitati od brojnih obaveza?

Još u 2022. sam bila zgrožena sobom i kako sam od djeteta koje je išlo na Interliber (jer bi me knjižnica poslala kao dijete koje je posudilo najviše knjiga te godine) postala onaj dosadni odrasli čovjek koji od obaveza ne stiže uroniti u neki novi svijet. Zato imam pravilo jedna knjiga mjesečno i pokušavam se koncentrirati na čitanje i nekad čak unesem to u kalendar. Jer ako nije u kalendaru, neće se dogoditi.