Postoji li bolji način za završiti čitalačku godinu, nego prigodnim intervjuom s marketing managericom Sanjom Srdić Jungić. Sanja inače radi u sklopu lanca knjižara "Hoću knjigu" te uspješno vodi knjiške podcaste na YouTubeu. "Mislim da mladi čitaju puno više no što im dajemo za pravo," istaknula je. post#8
Intervju sa Sanjom Srdić Jungić
1.Radiš kao marketing manager u sklopu lanca knjižara Hoću knjigu. Što misliš je li to posao iz snova za jednu knjigoljupku i koje marketinške aktivnosti obuhvaća?
Prije koju godinu bez
razmišljanja bih odgovorila „da”, ali danas se moj pogled ponešto promijenio.
Da, predivno je biti okružen knjigama i raditi na promicanju istih, ali prije
ili kasnije dođe do određenog zasićenja i onda to utječe na mene i privatno.
Već neko vrijeme imam čitateljsku blokadu – iako imam pristup i saznanja o
najnovijim naslovima, nemam nekako volju za čitanjem istih, što pripisujem
isključivo svom poslu. S druge strane, posao kao takav je jako kreativan i s te
strane za mene „posao iz snova“. Nijedan dan mi nije isti; ponekad krenem prema
uredu pa završim na sastanku ili u knjižari.Za raditi ovako nešto treba biti
vrlo fleksibilan, a potom i vrlo dobro organiziran.
Moj posao načelno
obuhvaća komunikaciju prema raznim javnostima od strane Hoću knjigu –
ponajprije prema kupcima na digitalnim kanalima, ali i u samim knjižarama,
prema knjiškoj zajednici (autorima, urednicima, drugim voditeljima marketinga
izdavačkih kuća), zainteresiranim medijima, a ponekad i interno prema zaposlenicima.
Svi zajedno radimo na tome da privučemo što veći broj ljudi u knjižare.
Naravno, primarno iz razloga što svi živimo od toga, ali u pozadini je i
činjenica da zaista želimo da se u Hrvatskoj više čita i odlazi u knjižare.
Posebno kad znam koliko je to meni pričinjavalo zadovoljstvo kad sam bila mlađa
i kad nisam radila u branši pa u knjižarama nisam bila svakodnevno kao danas.
Povrh toga, tu su još i posebni, veći projekti poput Noći Harryja Pottera, Noći
knjige, Revije školskih torbi/Torbiranja, a sad i uređivanja te vođenja
podcasta Između redaka.
2.Gledamo tvoje
podcaste naziva Između
redaka na YouTube u kojima pričaš s brojnim autorima (domaćim i
stranim), blogerima, influencerima i ostalim poznatim licima. Kako si došla na
ideju da stvaraš tako jedinstven audio-vizualni sadržaj posvećen knjigama? I
kakve su reakcije ljudi koji prate tvoj rad? (možda da nam istakneš neke
brojke, komentare, gledanost...)
Ideja za podcast došla
je još u lockdownu, iako se prva epizoda pojavila tek godinu dana kasnije. Kao
i svi, zatekla sam se u dotad neviđenoj situaciji, zabrinuta prvenstveno za
zdravlje svojih bližnjih, a onda i za svoj posao. Do korone je 50 posto mog
radnog (a često i slobodnog vremena) odlazilo na organizaciju knjiških
promocija i ostalih evenata. I onda je to „netko” u jednom trenu samo
nepovratno ugasio. Odmah sam počela razmišljati o tome kako ćemo nadoknaditi te
dolaske publike u knjižare (dotad smo organizirali barem jednu promociju
tjedno), a i kako ću sebi ispuniti vrijeme. Odgovor sam dobila vrlo brzo nakon
što smo bili prisiljeni čitavu Noć knjige odraditi digitalno. Kako je bilo vrlo
malo vremena za pripremu, ja sam osmislila i vodila čitav program. Bilo je puno
tehničkih poteškoća i problema s internetom, što s naše strane, što sa strane
gostiju, ali nekako sam uspjela zadržati osmijeh na licu i odraditi posao do
kraja. Dobila sam puno pohvala za vođenje s raznih strana, a najveća je došla
od mog muža koji me pitao zašto ne bi tako nešto radila i češće, odnosno
pokrenula svoj podcast. Kako kao voditeljica marketinga i komunikacija Hoću
knjigu imam nešto veću „težinu” kada komuniciram s raznim izdavačkim kućama i
autorima odlučila sam ga poslušati, ali uz tu „promjenu” da podcast ne dolazi
samo od mene osobno, nego i od strane Hoću knjigu.
Prvotna namjera
podcasta bila je da zamijeni dotad učestale knjiške promocije u Hoću knjigu,
posebno za one koji ionako zbog zdravlja, daljine ili pak nekog trećeg razloga
u istima ni prije korone nisu mogli sudjelovati, a sad vjerujem da bismo s
podcastom nastavili i da se sve vrati u normalu te da se ponovno vratimo
promocijama uživo jednom tjedno.
Komentari su uglavnom
pozitivni, uz tu i tamo neku zamjerku od strane gledatelja koji su možda
navikli gledati ozbiljnije ili profesionalnije voditelje. Ja to nisam niti se
tako prezentiram, ali mislim da s obzirom na svoje zanimanje imam jedinstvenu
poziciju i znanje o knjiškoj branši koju neki profesionalno angažirani voditelj
ne bi mogao u potpunosti prenijeti. Uz posao koji radim na svakodnevnoj bazi,
podcast uglavnom vodim u slobodno vrijeme, pa vremena za bilo što drugo gotovo
ni nemam. Zato mi se povremeno dogodi da se ne stignem pripremiti za gosta
onoliko koliko bih htjela, tipa pročitati sve njegove knjige, ali to nadoknadim
iščitavanjem svih mogućih intervjua koji su o toj osobi izašli. Između ostalog,
podcast Između redaka nije sat lektire te ne pričamo o karakterizaciji likova,
odjeći koju je Ana Karenjina nosila u određenoj sceni i tsl. Kome to ne
odgovara poručila bih da „promijene program“, ali bojim se da alternative ovom
podcastu na domaćoj sceni nema. Što bi se reklo – zaglavili ste sa mnom! A što
se gledanosti tiče, ona bi uvijek mogla biti bolja, no ja sam još uvijek u procesu
učenja pa promatram reakciju koju gost izazove kod gledatelja. U drugoj sezoni počela
sam pozivati i malo više ljudi iz javnog života, poput pjevača J.R. Augusta i
Nike Turković, voditeljice Antonije Blaće ili pak mladog glumca Marka Braića.
Ipak, čini mi se da ljudi i dalje najbolje reagiraju na one najklasičnije
epizode s našim domaćim autorima, stoga je najgledanija epizoda upravo ona prva
s našim najpopularnijim autorom Kristianom Novakom.
3. Zadržimo se još
malo na podcastima. Po kojem principu biraš svoje goste i možeš li izdvojiti
nekoga kao najzanimljivijeg sugovornika?
Prvih deset epizoda
koncipirala sam na način da sam pokušala ispričati priču o knjizi. Tako je prvo
na red došao autor (Kristian Novak), potom urednik (Zoran Maljković) pa
prevoditelj (Marko Maras) i tako smo prošli cijeli proces izlaska knjige – od
pisanja, uređivanja, ilustriranja i prodaje pa sve do samih čitatelja, knjiških
nagrada i prijevoda na strani jezik.
Nakon tih deset
epizoda koncept sam prilagodila na način da u četiri tjedna pokušam dovesti
četiri osobe koje pripadaju sljedećim kategorijama – autori, javne osobe,
umjetnici bilo kakve vrste te osobe iz knjiške branše koje nisu autori. Sve su
mi epizode bile zanimljive i drage, ali prva s Kristianom Novakom bila je posebna
jer sam s njim imala najveću tremu, Marko Maras mi je bio jedan od
najzanimljivijih sugovornika čisto zato jer nisam na prvu imala percepciju da
bi epizoda s prevoditeljem mogla biti izvanstandardna (a bila je), a drage su
mi i epizode s britanskim autorom Robertom Bryndzom te našim kantautorom
J.R.Augustom, čiji sam veliki obožavatelj.
Mislim da mladi čitaju
puno više no što im dajemo „za pravo“. Svake se godine vrti gotovo isto
istraživanje o čitanosti u Hrvata koje pokazuje gotovo iste brojke. S druge
strane, prometi Hoću knjigu rastu iz godine u godinu. Istina, ne slijedimo naše
kupce doma i ne možemo biti sigurni da oni te knjige zaista čitaju, ali sasvim
sigurno ih kupuju. Također me veseli vidjeti sve mlađe i mlađe naraštaje koje u
knjižari uglavnom ugledam kod našeg odjela memorabilije (stvarčice iz filmova i
knjiga o Harryju Potteru, Gospodaru prstenova, Igri prijestolja, Marvel i DC
stripova itd.) i stripa. Kod mladih treba biti lukav; ne možeš im samo dati
knjigu i reći „Evo čitajte, ta je baš dobra“. Mi se trudimo zainteresirati ih
nekim drugim sadržajima, povezivanjem drugih vrsta umjetnosti – glazbe i filma
recimo – s knjigom. Netko će možda kupiti ilustriranog Harryja Pottera pa se
prebaciti na onog bez ilustracija, netko možda Batman strip pa se prebaciti na
SF klasike, primjerice Dinu, posebno nakon gledanja filma u kinu.
Naš je generalni stav
da se knjigu shvaća preozbiljno i veže isključivo uz kulturu što može, ali i ne
mora biti slučaj. Nisu svi koji čitaju intelektualci u sakoima od tvida koji
razglabaju o Baudelairu i puše lulu, što je uglavnom percepcija čitatelja u
javnosti. Neki čitaju samo da bi se zabavili i skrenuli pažnju s nečeg što ih
muči i to je sasvim ok. U Hrvatskoj iz nekog razloga vlada narativ da se
trebaju čitati samo ozbiljne knjige. Pogledajte povremeno preporuke medija za
ljeto, uz koje bi osoba na plaži prije zaspala nego se zabavila na godišnjem
odmoru, a takve nažalost uglavnom pišu i domaći autori, što je problem sam za
sebe. Ukratko, knjigama želimo dati i jednu neozbiljniju i zabavnu stranu.
Mislim da se sukus našeg djelovanja može vidjeti kroz emisiju Gutači knjiga,
čija druga sezona starta u siječnju 2022. godine.
5. I za kraj nam
otkrij stigneš li redovito čitati uz sve poslovne i privatne obveze te koja je
knjiga, po tvom mišljenju, obilježila 2021. godinu?
Kao što sam spomenula
u prvom odgovoru, nažalost ne stignem čitati kao nekad niti trenutno imam takvu
strast prema čitanju, ali vjerujem da će se to promijeniti na bolje kada se cijela
situacija vrati u normalu, a sukladno tom i moje poslovne obaveze. Pa ipak,
uspjela sam pročitati petnaestak knjiga ove godine, od kojih me se najviše
dojmila Nevidljivi život Addie LaRue i koju bez obzira na količinu stranica,
koja je pozamašna, nisam mogla ispustiti iz ruku. Generalno mislim da su 2021.
godinu od domaćih knjiga obilježile Ljubav oko svijeta Davora Rostuhara te od
stranih Dina s obzirom na izlazak vrhunskog filma koji je popratio dio radnje
prvog nastavka ovog serijala.
Primjedbe
Objavi komentar