Donosimo vam intervju s Ivanom Plechinger čija nam je knjiga „Ono što ostaje, uvijek ljubav je“ pomogla u jednom od najtežih životnih perioda. Ista nam je promijenila perspektivu upoznavši nas s nekim novim načinima razmišljanja, dok je ujedno poslužila kao ogromna motivacija i inspiracija pokazavši kako je svaka izazovna životna situacija svojevrsni blagoslov, a ne kazna. "Sretna sam da je iz toliko moje tuge izašlo toliko radosti svima." post#7
1. Možete li nam ukratko opisati kako je izgledao proces pisanja knjige „Ono što ostaje, uvijek ljubav je“? Kako je bilo ponovno proživjeti i prisjetiti se nekih ključnih životnih trenutaka koje je pisanje knjige zasigurno iznjedrilo na površinu?
Znam
se našaliti kako je moja knjiga „plavuša“ pošto više od pola svoga nastanka
nije niti znala da će postati knjiga. Počela sam ju pisati nakon što je vrlo
traumatično i naglo s ovog svijeta otišao moj tata i nakon toga često sam u
sebi čula glas koji je govorio: „Piši, bit će ti lakše.“ Nisam znala što to
znači, od kuda to dolazi i zašto ga čujem, ali sam srećom poslušala, počela
pisati i doista, baš tako kako je glas rekao - bilo mi je lakše. Kad god bih
pisala nestao bi čitav svijet oko mene. Nakon što sam ispisala dijelove u
kojima sam pisala o tome kako se nosim s tugom razmišljala sam o čemu sada da
pišem i došla sam na ideju da ću pisati sve ono što sam kroz svoj život
naučila, što mi je pomoglo i da ću te zapise držati u računalu za svoju djecu
kad god im bude teško neka posegnu u taj dokument i pročitaju nešto što bi ih
moglo smiriti i razveseliti. Tako sam počela pisati o raznim stvarima koje sam željela
prenijeti svojoj djeci. U tom procesu pisanja suprug me nagovorio da mu pokažem
to što radim i on je srećom bio taj koji je rekao da ne smijem sve to ostaviti
u računalu, da budem hrabra i pošaljem to nekome, jer ako to što pišem pomaže
meni, moglo bi pomoći i nekome drugome… Ohrabrila sam se i poslala knjigu na
adrese triju najvećih izdavača u Hrvatskoj, iznenadivši se da su svi odreda željeli
izdati moju knjigu, a ja sam se samo odlučila za one koji su se najviše
zaljubili u nju, bila je to „Naklada Ljevak“. Pišući knjigu bilo mi je teško
ponovno proživjeti neke ključne životne trenutke. Često dobivam mailove ljudi
koji mi pišu da su uz moju knjigu plakali i smijali se, i zapravo, tamo gdje su
plakali čitatelji, plakala sam i ja dok sam ju pisala. Sjećam se scene u kojoj
opisujem moj oproštaj s mamom i pamtim da je na podu bilo barem trideset uplakanih
maramica nakon što sam napisala sve što sam tim poglavljem željela prenijeti.
Dakle bilo je teško, ali to je bilo nešto što sam znala da iz mene treba izaći
kako bi se ljudi mogli poistovjetiti sa mnom. Ne volim knjige o samopomoći u
kojima se isključivo teoretizira. Iz takvih knjiga ljudi teško uče. Međutim,
ako ljudima pokažeš svoju ranu i kad vide kako ti je ta rana zarasla, oni žele
znati kako ti je to uspjelo. Na takav način sam pisala knjigu i na sličan način
pišem i svoju novu knjigu, jer smatram da takve knjige ljudi vole i da takvim knjigama ljudi
vjeruju. Kad pisac pokaže proces i načine na koje je samom sebi pomogao. To je
to što ljude učim, kako da sami sebi pomognu i da je moć u nama, da ne trebamo
svoju moć prepuštati nikom drugome.
 |
2. Je
li Vam pisanje pomoglo sagledati vlastiti život iz nekog drugog kuta? Odnosno
je li vam sam proces poslužio kao svojevrsna katarza?
Mislim
da sam vam jednim dijelom odgovorila na to u prošlom pitanju. Naravno da je,
izdigneš se iz vlastite situacije i jednim dijelom gledaš to o čemu pišeš okom
promatrača, ali jednim dijelom si potpuno uronjen u sve. Proces pisanja je bio
svojevrsna katarza pošto čovjek treba biti hrabar da ogoli svoje rane na papiru.
To nije lako i jedan dio mene bojao se kako će te moje rane biti prihvaćene od
strane čitatelja, ali danas znam da je svaka moja suza vrijedila, pošto vidim
koliko je svaka moja suza pomogla i meni samoj i drugima da se osjećaju bolje i
da kroz život idu sretniji.
3.
Imate
li povratne reakcije čitatelja? Je li im Vaš primjer pomogao lakše se nositi s
poteškoćama?
Povratne
reakcije čitatelja primam svakodnevno od prvog trenutka objavljivanja knjige.
Ponosna sam što je knjiga zaista od prvog dana postala najčitanija, najčešće preporučivana
knjiga o samopomoći na svim društvenim mrežama i što dan danas preko svoje
stranice prodajem brda knjiga s vrlo osobnim posvetama, što ima poseban značaj primiti
knjigu s potpisom autora, i baš zato knjigu često mahom žene i poklanjaju
drugima. Veseli me što je to knjiga koju pročitaš i razmišljaš tko bi ju idući
morao pročitati… Čuvam u jednom dokumentu sve mailove i poruke zahvala i
dojmova čitatelja koje sam dobila, ima ih toliko da bih od tih poruka mogla
objaviti čitavu knjigu 😉
Neizmjerno mi znači svaka od tih poruka, počašćena sam time, pošto ljudi kao da
osjete da trebaju vratiti nešto od onoga što su čitanjem dobili. Divno mi je
što se osjećaju ponukanima da mi vrate dio ljubavi. Često komentari budu: „osjećam
kao da sam ja pisala tu knjigu“, „pišeš kao da me poznaješ.“ Sretna sam da je
iz toliko moje tuge izašlo toliko radosti svima. To mi je najveće zadovoljstvo kad razmišljam o tome
što se s knjigom dogodilo.
 |
4. Koje
su Vam neke od najdražih knjiga i motivacijskih govornika, odnosno koje biste
knjige preporučili čitateljima koji se trenutno suočavaju sa životnim
izazovima? Ima li neka koju biste izdvojili kao „onu“ koja je Vama najviše
pomogla?
Mogu
vam izdvojiti neke knjige koje su mi izuzetno pomogle. Prva od njih, koja mi je
otvorila mnoga vrata mene same je knjiga „Na rubu: Putovanje u kraljevstvo uma
i duha“ glumice Shirley MacLaine - izuzetno važna knjiga. Zatim knjiga autorice
Louise L. Hay „Kako iscijeliti duh i tijelo“, sasvim posebna knjiga Michaela
Newtona „Putovanje duša“, knjiga „Mnogi životi, mnogi učitelji“ doktora Briana
L. Weissa. To su knjige koje su me korjenito promijenile. Što se tiče
motivacijskih govornika, mnoge ih volim. Uz Louise L. Hay koju sam već
spomenula, jako volim dr. Waynea Dyera, Jaya Shettya, Gabby Bernstein, Oprah
Winfrey koja je zapravo moja prva duhovna učiteljica, ona me okrenula
duhovnosti preporučujući u svome book clubu duhovne knjige koje sam jednu za
drugom gutala godinama. Također pratim i neke „čudne“ motivacijske govornike
poput Kryona, Bashara, Abraham-Hicksa,
dakle različitih kanala koji su meni za moj život neprocjenjivo važni.
5.
Možemo
li uskoro očekivati Vašu novu knjigu? Što nam pripremate u budućnosti?
Trenutno
završavam zadnje poglavlje moje nove knjige koja se zove „Da sam ovo barem
znala ranije“. Sam naslov govori dovoljno i pišem ju s velikim zadovoljstvom
kao svojevrstan korak naprijed u duhovnost u odnosu na moju prvu knjigu.
Zapravo sve čitatelje želim povesti jedan korak dalje, tamo kamo sam i sama otišla.
Sve novo što sam naučila. Želim na to putovanje povesti sve čitatelje koji su
sa mnom do sada bili i privući i neke nove. Proces pisanja knjige izuzetno je uzbudljiv,
što se izlaska knjige tiče - knjiga će
izaći u pravom trenutku, kad god to bilo… U budućnosti se nadam vratiti radionicama o
samopomoći uživo, a na svojoj internet stranici www.ivanaplechinger.com često
objavljujem razne online radionice. Trenutno je aktualna online radionica „Zdrava
ljubav prema sebi – temelj tvog sretnog života“. Iduća online radionica koju
pripremam je „Novi izazov meditacije“ u kojoj ljudi sa mnom meditiraju
četrdeset dana zaredom. Izazov je bio nevjerojatno uspješan prošlo proljeće
kada mi se u meditiranju priključilo gotovo 160 ljudi. Također sam počela
raditi Vikende za žene, u kojima se tri dana posvećujemo samima
sebi, sjetimo se da smo se zaboravile i učimo kako da nam se to više nikada ne
dogodi… Nedavno sam napravila takav vikend u hotelu u Jezerčici, bilo nam je
svima čudesno lijepo i to mi je znak da s time trebam nastaviti i u budućnosti.
Ono što generalno pripremam je da samu sebe radujem i da onda s tom radošću oko
sebe radujem i druge ljude. Planiram dokle god u meni ima glasa svima govoriti
da smo na ovaj svijet došli zato da se radujemo, ali smo to zaboravili. Osjećam
da je moj zadatak da ljude na to podsjećam što češće. Zato svaku srijedu na
svome You Tube kanalu snimam pozitivne videe, i svakodnevno pišem na Facebooku
i Instagramu ono što je istina koju mnogi ne znaju – da je UVIJEK samo dobro
ispred svih nas, još i više ako znaš da je to tako…
 |
A ne brinite se, priča se da još nitko nije oštetio vid gledajući svijetliju stranu života.
Primjedbe
Objavi komentar