Brend "Čitaj knjigu" ne moramo posebno predstavljati. Riječ je o najpraćenijem blogu posvećenom knjigama. Upravo je zato bila velika čast pričati s glavnom i odgovornom osobom koja se krije iza ovog vrijednog projekta. Alis Marić veliki je uzor Bookstagramerima, kako zbog svoga velikoga uspjeha, tako i zbog činjenice što je mnoge profile nesebično podržala. "Širim ljubav prema knjigama i čitanju i to me beskrajno usrećuje i motivira. Svaki dan je moj najbolji i najljepši dan. Moj život konačno ima smisla. Okusila sam ono što sam do tada samo čitala u knjigama." post#4
Intervju s Alis Marić - Čitaj knjigu
1. Kada ste počinjali priču s knjigama jeste li mislili da će to prerasti u nešto ovako veliko – hobij, ljubav od koje ćete moći živjeti? Možete li izdvojiti par značajnih situacija/događaja koji su proizašli iz svega što radite, a koje kada ste počinjali niste mogli ni zamisliti?
Sve se dogodilo slučajno, spontano i neplanirano. Nisam ni u snu mogla sanjati da će knjige i čitanje jednog dana biti moj posao, moj poziv i moja financijska sigurnost. U moje vrijeme nije bilo interneta i društvenih mreža tako da mogućnosti povezivanja kao danas nije bilo .Knjige volim od kada znam za sebe. Uvijek sam pri ruci imala knjige i glavna tema o kojoj sam željela razgovarati su bile knjige i pročitano. Ali za to nisam imala sugovornike osim moje majke i moje razrednice - profesorice hrvatskog jezika u gimnaziji. Sanjala sam da ću jednog dana imati izdavačku kuću ili knjižaru, ali nisam bila dovoljno hrabra da to idem realizirati. Diplomirana sam pravnica i 22 godine sam radila u velikim korporacijama. Tek nakon otkaza Bog je odlučio da je bilo dosta komforne zone koja to nije, lažne sigurnosti, mobbinga i svakodnevne frustracije. Tek kada sam bila pred ponorom što se tiče nalaženja posla morala sam se trgnuti. Jedno jutro pred buđenje netko mi je viknuo: Čitaj knjigu. Odjurila sam u web agenciju i tražila da mi otvore profil stranicu Čitaj knjigu. Logo je nastao na licu mjesta za par minuta. Od tada je sve išlo jako brzo i uzlazno. U početku je to za mene bila samo utjeha i prostor da izrazim sebe i svoju strast. A onda sam pomalo počela dobivati ideje i viziju kako da sve to monetiziram i od toga počnem plaćati svoje račune. Uspjela sam. Kako? Upornošću, marljivošću, disciplinom, fokusiranošću, kreativnošću i velikim entuzijazmom. Bez entuzijazma ništa ne nastaje. Najsretnija sam kad čitam, pišem o pročitanom, kreiram sadržaje za moje pratitelje, kada populariziram čitanje i kada promoviram autore i njihove knjige. Srušila sam predrasude da se u Hrvatskoj sve manje čita. Širim ljubav prema knjigama i čitanju i to me beskrajno usrećuje i motivira. Svaki dan je moj najbolji i najljepši dan. Moj život konačno ima smisla. Okusila sam ono što sam do tada samo čitala u knjigama.
Jedna
od situacija je bila ta da sam očekivala oko 500 pratitelja na mom Facebook profilu, a samo u dva dana postojanja stranice bilo ih je 2000. Tu sam uvidjela da
sam započela nešto veliko i jedinstveno. Druga situacija je moj prvi sponzorski
ugovor s kućom koja proizvodi kavu. Tu sam shvatila da ću od tog mog hobija i
moje strasti moći i zarađivati. Ludo zar ne? Treća situacija je kada sam
osmislila projekt Okreni novu stranicu – i moje odlaske u zatvor Remetinec gdje
sam držala motivacijska predavanja za zatvorenike. Željela sam upravo toj
skupini ljudi ukazati koliko imaju prilike i vremena za čitanje dok su u
zatvoru. Pomogla sam dopuniti zatvorsku knjižnicu i uspjela motivirati jednog
zatvorenika da katalogizira zatvorsku knjižnicu koja je itekako bogata dobrim naslovima.
Nakon svakog predavanja, na koje sam vodila po jednog zanimljivog autora, od
uprave zatvora i policijskog službenika koji su tamo bili čuvari dobivala sam mailove
pohvale i zahvale.
2. Kako ste došli na ideju naziva Čitaj knjigu? Pomaže li Vam netko oko posla ili sve radite isključivo sami?
Kao
što sam već rekla razmišljala sam o imenu i jedino što sam željela jest da bude
kratko, jednostavno i s jasnom porukom. I onda jedno jutro pred buđenje netko
mi je na uho šapnuo: Čitaj knjigu.
Ludo zar ne? Sve radim sama. Svaki dan osmislim i do 20 postova. Pišem preporuke za blog, fotkam i pripremam o čemu ću pisati.
Oko drugih tekstova (o piscima, knjižarama, književnim fenomenima, klasicima)
vizuala i citata mi pomaže moja draga Sandra
Veić Sukreški - urednica i novinarka. Stalno radim na novim idejama i projektima. Bude tu i puno
neuspjeha. Ali to je prirodno. Ne može
čovjek u svemu uspjeti. Svaki neuspjeh je novi pokretač uspjeha. Usporedno
sa svime sklapam nove ugovore, održavam sastanke i organiziram promocije i knjiška
druženja.
3. Slobodno se može reći kako ste bili među prvima, ako ne i prva na ovim prostorima, koja je ljubav prema čitanju odlučila širiti i „virtualnim“ putem. Kasnije su se pojavili mnogi društveni profili i blogovi koji se bave sličnom tematikom. Smeta li Vam to ponekad? Mislite li da su Vam drugi „ukrali“ ideju ili ste ponosni na sebe, jer ste ipak brojnima uzor?
Da biste bili zapaženi u moru konkurencije morate biti osobiti. Mislim da je Čitaj knjigu dovoljno osobito mjesto za knjigoljupce. Da krenula sam s Čitaj knjigu u pravom trenutku. Sve se nekako poklopilo kada je trebalo. Moj otkaz, pojava društvenih mreža. Facebook je tada još bio u ekspanziji i nisu postojali opaki i strogi algoritmi koji nam svakodnevno ruše vidljivost. Da, kada sam krenula nije bilo puno stranica koje su pisale o knjigama, čitanju i knjiškim temama. Nema slučajnosti. Vjerujem da se sve slaže na svoje mjesto kada dođe za to vrijeme. Danas znam da je otkaz ono najbolje što se moralo dogoditi u mom životu. A nije tako izgledalo kada sam ga dobila. U međuvremenu sam spoznala da se u našim životima sve događa s razlogom i isključivo za naše dobro. Pitanje je samo kako ćemo mi to iskoristiti, prihvatiti i uobličiti. Mnogi ne uđu u vlak koji im je stajao na stanici i čekao ih. Mnogi izgube prebrzo volju, hrabrost i upornost. Nije lako. Nikom. Svatko svoj križ nosi. Nitko nije na lagan način došao do uspjeha. To se samo čini onima koji u tome nisu sto posto. Pod pravim uspjehom smatram – raditi ono što voliš i biti time zadovoljan. Inače je danas važna brzina. Svijet se okreće nevjerojatnom brzinom. Isto tako stvari koje novac ne može kupiti trebaju biti prioritet. A to su kod mene moja obitelj i moj dom. Ljudi koji iza sebe imaju ljubav, pažnju i podršku mnogo će dalje doći od drugih.
Važno je istaknuti da ideje nisu ničije. One su svačije. Ne možete zaštititi ideje. Možete zaštiti logo, vizualni identitet i projekt. Tako da ideje lebde iznad naših glava i svatko je slobodan da ih zgrabi i oplemeni. Sve je stvar volje, djelovanja i organizacije. Tako da se ne bojim krađe ideja kao ni stranica koje su krenule „mojim putem“. To znači da sam mnoge nadahnula, motivirala i inspirirala. Zar to nije divno? Voljela bih da je taj bookstagramerski i knjiški svijet na društvenim mrežama povezaniji, pošteniji i iskreniji. Puno je tu zavisti, jada i očaja. Svatko kod svakog gleda koje je tko knjige dobio, koje kupio, koje osvojio i kreće podbadanje. Gledam to sa strane i bude mi žao. Dakle ljudi umjesto da se bave knjigama, pisanjem i popularizacijom čitanja oni se prepucavaju i zaviruju jedni drugima u profile te kreće nezdravo natjecanje. Tužno i nepotrebno. Na taj način gube energiju i vjerodostojnost. Ljudi to osjete. Ne mora to biti sto posto vidljivo. Mnogim sam mladim stranicama pružila ruku, poklonila knjige, dala upute i savjete, pogurala ih. Ali nije dugo trajalo. Izostala je zahvalnost i kolegijalnost. Ne smeta to mene da se razumijemo, ali tako se u životu ne može naprijed. Samo nazad. Uostalom VRIJEME sve pokaže. Zar ne? Sjediš u fotelji, radiš, uživaš i promatraš.
4. Kako birate naslove koji će biti izdani u sklopu Biblioteke Čitaj knjigu? Vodite li se onime što se Vama osobno sviđa ili onime za što mislite da bi moglo dobro proći kod čitatelja?
Da, jako sam ponosna na 20 knjiga koje su u suradnji s izdavačkom kućom Iris Illyrica izašle pod brendom Biblioteka Čitaj knjigu. To je bio moj san i ostvario se. Biram naslove koji su mene osvojili, obuzeli i nadahnuli u životu. Moje knjige nisu naslovi koji su aktualni par mjeseci i na njih se zaboravi kao da ih nikada nije niti bilo. To su uglavnom autobiografije, biografije, memoari, klasici koji će biti traženi i čitani sljedećih desetak godina, a možda i duže. Recimo Male žene i Heidi su dječji klasici na kojima sam odrasla. Bilo je prirodno da ih izdam u svojoj biblioteci. Tina Turner, Niki Lauda, Andre Agassi, Frida Kahlo su moji idoli. Kako u sportu, tako u glazbi i umjetnosti. Logično je bilo da odaberem njihove biografije. Isto tako me fascinira Pablo Neruda i smatrala sam da je važno da njegovi memoari osvanu na hrvatskom jeziku. To je knjiga za vječnost. Takve knjige biram i tako će biti i dalje.
U
svakom poslu ili hobiju su jako važne osobine koje sam već istakla –
upornost, ustrajnost, marljivost, disciplina, određivanje prioriteta, točnost,
dosljednost, karakter i imanje stava. Da, važna je organizacija. Ali to mi je
uvijek bila jaka strana. Ne bih vodila urede predsjednika uprava i ne bih bila
šefica ministra da nisam odličan organizator.
Ne umorim se nikada. Radim ono što volim i u čemu uživam. Moj posao je ujedno moj hobi, moja strast,
moj zanos. Ponekad radim do ranih jutarnjih sati. Nikada nisam umorna, a
niti bolesna. Zato jer sam sretna i ispunjena. A tu je i moja obitelj. Majka sam troje prekrasne djece – sada
su to već odrasli ljudi sa svojim životima i imam divnog trogodišnjeg unuka.
Zahvalna sam do neba što je sve kako je. Vjerujem u čuda, u moć energije i vibracije.
Moja
tri omiljena ljetna naslova su:
Žanr autobiografija:
Žena s planom
– Maye Musk
Žanr psihološki triler:
Smola - Ane Riel
Žanr drama:
U ime ljubavi
– Stephanie Scott
Žanr
publicistika/motivacija/osobni razvoj
Voli ljude, a koristi
se stvarima (a ne obrnuto) – Minimalisti (Joshua
Fields Millburn & Ryan Nicodemus)
Primjedbe
Objavi komentar