Booklicious ekipa napravila je malu pauzu s intervjuima tijekom ljeta, a budući da smo odmorile počinjemo velikim iznenađenjem. Nakon razgovora s mladom autoricom Katarinom Marjanović na red je došla i poznata blogerica, kolumnistica, nekadašnja radijska voditeljica, komičarka i također autorica Andrea Andrassy. "Pisanje mi je uvijek dolazilo prirodno - sjećam se da su mi još u osnovnoj školi uvjerljivo najdraži sati bili oni na kojima se pisala zadaćnica, ali tad nisam imala pojma da bih se jednog dana time mogla baviti." post#3
Intervju s Andreom Andrassy - #PREKID
1. Do sada si izdala dvije knjige: Dnevnik
gradske cure i #PREKID (slobodno
nas ispravi ako je ovaj podatak netočan). Otkud ljubav prema pisanju s obzirom
na to da si završila financije? Dođe li ti pismeno izražavanje kao odlična
protuteža brojkama?
Pisanje mi
je uvijek dolazilo prirodno - sjećam se da su mi još u osnovnoj školi
uvjerljivo najdraži sati bili oni na kojima se pisala zadaćnica, ali tad nisam
imala pojma da bih se jednog dana time mogla baviti. Moj plan je bio da nakon
završenog smjera Financije polažem ispit za revizora, ali srećom, život me
gurnuo u drugom smjeru. Mislim da mi je ovo draža opcija od one koju sam imala
u planu.
Dojmove
dobivam stalno, najčešće u inboks na Instagramu, a u knjizi sam napisala i mail
adresu na koju se ljudi mogu javiti - doduše, ne da mi kažu dojmove o knjizi,
nego da ja njima kažem da su super, za slučaj da zbog prekida ili neke druge
situacije misle da to nisu. Brojke nikad ne tražim jer mi nisu primarne, ali
svako toliko se čujem s izdavačem pa mi kaže koliko je prodano. Ali iskreno, to
zaboravim istog trena. Lažne korice su inspirirane jednim muškim čitateljem
koji mi se javio i rekao da bi kupio moju knjigu, ali mu je neugodno jer
izgleda “ženskasto” - htjela sam čitateljima ponuditi opciju da sakriju pravi
omot knjige #PREKID ako to žele. Znala sam da će nekima biti neugodno u
javnosti čitati nešto što se zove #PREKID, znala sam da će nekima smetati što
knjiga djeluje “ženskasto”, a znala sam i da će neki samo htjeti staviti lažne
korice jer je dobra fora. U svakom slučaju, pokrila sam sve opcije, pa tko želi
pokazati prave korice, može, a tko ne želi, ne mora.
3. Nedavno smo pročitale tvoju opširnu, ali zanimljivu kolumnu o putovanju u Madrid. Jesu li ti upravo kolumne o putovanjima najdraže?
U teoriji su mi jako drage, jer ne moram smišljati temu i zapravo samo moram opisati gdje sam i što sve radim, ali u praksi su mi često najgore jer ima puno posla s opremom teksta. Odabir slika, obrada, stavljanje u kolaž, pa se nekad neki video ne želi otvoriti, pa treba dobro provjeriti jesu li sve slike na svom mjestu, a tu je i uredništvo koje “jedva čeka” da pošaljem tekst s preko 20 slika koje treba ubaciti i ja kojoj je neugodno jer imam osjećaj da maltretiram ljude… ukratko, u teoriji su mi drage, a u praksi malo manje.
4. Kako izgleda tvoja rutina pisanja? Je li teško ostati organiziran i otkuda crpiš motivaciju za teme? Pretpostavljamo da imaš i rokove koje moraš poštivati? Stvara li ti to ponekad pritisak?
Moja rutina
pisanja je ovakva - kolumna izlazi u srijedu, ja ju pišem u utorak popodne. U
ponedjeljak ne mogu jer mi nije dovoljno “na knap” i to jednostavno nije to, pa
ponedjeljak provedem u razmišljanju o tome što ću napisati. U utorak popodne
sjedam u krevet i pišem na laptopu, a kad napišem “sve”, gasim ekran i prebacujem
se pred televizor. Tad sam najčešće gotova između 70 i 90 posto, a srijeda
ujutro je rezervirana za najvažniji dio pisanja - “rewriting” Tad s relativno
svježim očima ponovno čitam tekst, pa prvo dovršavam finalnu misao, a onda još radim
korekcije po pitanju stila i optimiziram tekst. Nakon toga ide naslov, a prije
nego što tekst šaljem urednici - hascheck, što je par minuta posla, a ljudi ga često
preskaču jer im se čini da nemaju greške u tekstu. Uglavnom, moja rutina je
naizgled vrlo opuštena i kampanjski nastrojena, ali zapravo je čista
matematika.
5. Za kraj
nam otkrij svoju najdražu knjigu/knjige (možda neku koja ti je drastično
promijenila pogled na život). I možemo li uskoro očekivati nešto novo iz pera
Andree Andrassy?
Nemam najdražu
knjigu kao što nemam ni najdraže jelo, a knjiga koja mi je promijenila pogled
na život je Po cijelome gradu, autorice Mary Higgins Clark. Knjiga nije ništa
toliko posebno - dobra je, ali nije remek-djelo - ali to je knjiga zbog koje
sam se zaljubila u čitanje. Imala sam 12 godina i do tad sam bila uvjerena da
su knjige (i lektira) kazna koju moraš odraditi, a ne nešto u čemu se može uživati.
Ubrzo sam u ruke dobila i Rose Madder Stephena Kinga i bilo mi je jasno da je čitanje
jedna od najljepših stvari koje si možeš pokloniti… ali i dalje nikad nisam
zavoljela lektiru.
Najčarobnije stvari koje vidiš u nekom jako često dolaze od tebe.
Primjedbe
Objavi komentar